Metodološki i ideološki promašaji istorijskog revizionizma u istraživanju vazdušnog rata  Analiza poglavlja „Savezničko bombardiranje Bihaća i Cazina“ iz doktorske disertacije Franje Jurića „Glavne značajke uprave Nezavisne Države Hrvatske u Velikoj župi

Metodološki i ideološki promašaji istorijskog revizionizma u istraživanju vazdušnog rata  Analiza poglavlja „Savezničko bombardiranje Bihaća i Cazina“ iz doktorske disertacije Franje Jurića „Glavne značajke uprave Nezavisne Države Hrvatske u Velikoj župi

Author by: Sead Vrana

Da bi izučavanje vazdušnog rata, kao takvog ili u okviru opširnijih istorijskih istraživanja, bilo cjelovito i svrsishodno potrebno je analizirati njegove različite aspekte. Ti aspekti mogu biti razlozi za pokretanje dejstava, ratni napor uložen u njihovo izvođenje, efekti koje su ostvarili s obzirom na svrhu, gubici koje su snage pretrpile, primjena adekvatne sile i kolateralna šteta i žrtve koje su izazvali. Istraživač koji se posvetio proučavanju vazdušnog rata može ostati ograničen isključivo na dejstva avijacije ukoliko je u njegovom fokusu određena jedinica ili formacija, no ukoliko razmatra dejstva nad određenim područjem ili u okviru specifične vojne operacije nužno je ta dejstva smjestiti u kontekst prilika na ratištu, pa čak i vojištu. Zbog toga je imperativ pravljenje što šireg zahvata u građu i obuhvatiti što različitije izvore koji bi trebali sadržavati podatke o vojnim prilikama na ratištu, borbeni raspored i dejstva vazduhoplovnih snaga, te socijalni i politički okvir na koji su dejstva uticala ili ga izazvala. Građu koja se koristi u procesu nužno je izuzetno pomno kritički prosuditi kako bi bile izbjegnute jednostrane i isključive interpretacije zbivanja, te prenošenje procjena ili posredno prikupljenih podataka kao konačnih i mjerodavnih. Izuzetno je bitno, kao što profesor Đorđe Stanković kaže[i], i konstantno unaprjeđivati naučno znanje, kako pritiču novi dokumenti, tj. širiti spoznaju. Na kraju, potrebno je sve to povezati u jedinstvenu sliku odnosno vazduhoplovna dejstva staviti u kontekst cjelokupnih zbivanja.

Kao istraživaču vazduhoplovnih dejstava iznad Bosne i Hercegovine tokom Drugog svjetskog rata uvijek je zanimljivo pročitati nove radove i steći nove uvide u temu vazdušnog rata. Stoga je poglavlje XVI „Savezničko bombardiranje Bihaća i Cazina“ iz doktorske disertacije Franje Jurića pod naslovom „Glavne značajke uprave Nezavisne Države Hrvatske u Velikoj župi Krbavi Psatu sa sjedištem u Bihaću“ odbranjene na Odsjeku hrvatskih sudija Univerziteta u Zagrebu 2019. godine[ii]bilo veliko razočarenje. Disertacija je kao knjiga obavljena pod naslovom: „Bihać sjedište Velike župe Krbava i Psat: 1941.-1945. opća obilježja ustroja i djelovanja civilne i vojne vlasti NDH u Velikoj župi“ u izdanju Udruženja Naša Krajina-naša baština iz Bihaća 2020. godine. Podaci o Vazdušnim napadima na Bihać iz ove disertacije preneseni su i u članku „Krvavi maj na krajiškom nebu: saveznički bombarderi ubili su hiljadu Bišćana“ u online izdanju sarajevskog magazina Stav.

 Obimom ovo poglavlje, tj. njegov dio u kojem su obrađena saveznička bombardovanja iznosi nešto manje od 2% cjelokupnog teksta i mnogo je šturije od recimo poglavlja koja tematizuju borbeni raspored i dejstva njemačke, italijanske ili vojske NDH na području Župe. Pored toga što je siromašan ovaj dio disertacije obiluje faktičkim greškama u navođenju podataka bez izvora ili citiranjem pogrešnih izvora, metodološkim propustima u izostavljanju ili djelimičnom navođenju podataka iz pojedinih izvora, neargumentovanju tvrdnji i izvlačenju potpuno krivih zaključaka, te usudićemo se reći ideološki oblikovanim rezonovanjem vidljivim u isključivoj interpretaciji događaja.  

Analiza vazdušnih napada na Bihać u ovoj disertaciji počinje od dvije pretpostavke koje su iznešene kao aksiomi:

„Saveznički zrakoplovi imali su zadaću napadati tvornice, zračne luke, prometne komunikacije, željezničke kompozicije, vojne snage, ali i naseljena područja NDH“[iii],

te:

„Glavni cilj tih napada bio je oslabiti i uništiti vojne potencijale NDH te demoralizirati pučanstvo. Osim uništenja planiranih ciljeva, saveznički zračni napadi su imali i cilj prouzročiti što veću materijalnu štetu na civilnim objektima čime je i civilno pučanstvo bilo izloženo velikom stradanju[iv].“

Prva pretpostavka jeste istorijski utemeljena jer su saveznička vazduhoplovstva dobivala naredbe da napadaju mete u naseljenim područjima. No, nužno je naglasiti da naseljena područja nikako ne mogu biti izjednačena sa ostalim pomenutim metama kao što je učinjeno u disertaciji, jer kao takva mete nisu ni bila. Naime, kada su izdavane naredbe za napade na naseljena područja specificirana je meta unutar njih, te su napadi bivali usmjereni na koncentracije trupa, željezničke stanice, vojne objekte ili druge mete unutar naselja. Primjer su naredbe za napade Američkog armijskog ratnog vazduhoplovstva (USAAF) od 29. maja 1944[v], kada su Saveznici vršili bombardovanja kako izazvali „blokade saobraćajnica i generalni haos“ [vi] u mjestima u kojima su bile okupljene njemačke trupe za vrijeme u operacije Rosselsprung[vii]. Zbog niske preciznosti i time uslovljene taktike napada[viii] tog vremena, bombardovanja naselja i gradova su redovno dovodila do velikih kolateralnih žrtava.

Druga pretpostavka je sasvim neutemeljena jer je u dostupnim savezničkim izvorima jasno vidljivo da je osnovni cilj savezničkih vazduhoplovstava na Balkanu bila blokada saobraćaja, željezničkog, pomorskog i drumskog, potom uništenje ratnih vazduhoplovstava sila Osovine, dok je slabljenje vojnih potencijala je bilo usmjereno najviše na njemačke oružane snage. Od polovine 1944. godine, pa do kraja rata, jedan od ciljeva savezničkih vazduhoplovstava bila je i taktička podrška snagama Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije[ix]. Ne postoji ni jedan dokument u kojem se „demoraliziranje pučanstva“ i „prouzročenje štete na civilnim objektima“ naglašava kao cilj i svrha napada nad područjem na kojem se prostirala NDH. Nasuprot tome Richard G. Davis[x]  piše da su Saveznici kako je rat odmicao uvodili sve striktnija pravila o izbjegavanju kolateralnih žrtava u okupiranim zemljama, iako su na teritoriji Reicha radili suprotno. Zato je tvrdnja da su „demoraliziranje pučanstva“ i „stradanje civila“ bili ciljevi napada na mete na teritoriji NDH opasna generalizacija.

Uvodne pretpostavke ilustrovane su podacima preuzetim iz knjige Marice Karakaš Obradov „Angloamerička bombardiranja Hrvatske u Drugom svjetskom ratu: saveznički zračni napadi na Nezavisnu Državu Hrvatsku 1943-1945.“[xi] Prvi je podatak o broju izvršenih vazdušnih napada:

 „Tijekom 1943. g. savezničko zrakoplovstvo je izvelo 53, tijekom 1944. g. 459, a tijekom 1945. g. 128 zračnih napada na područje NDH.“[xii]

 Drugi je podatak o broju stradalih u napadima na području Bihaća:

„Gledano po gradovima, Bihać je pored Slavonskog i Bosanskog Broda imao najviše stradalih tijekom savezničkih bombardiranja, ukupno 901 poginulu osobu, od toga 899 civila i svega 2 vojnika te 132 ranjene osobe od kojih su svi bili civili.“[xiii]

Prvi preneseni podatak o broju vazdušnih napada na područje NDH je netačan. Samo iznad Bosne i Hercegovine (koja je bila u sastavu NDH), u dostupnim dokumentima jedinica savezničkih vazduhoplovstava evidentirana su najmanje 454 vazdušna napada izvršena tokom 1944. godine. Od toga su 70 napadi teških bombardera[xiv], te najmanje 63 napadi lakih i srednjih bombardera i najmanje 321 napadi lovaca-bombardera[xv]. Uzmemo li u obzir da je nakon kapitulacije Italije NDH povratila teritorije koje je Italija anektirala i okupirala, od 7. januara do 6. decembra 1944. na teritoriju današnje Hrvatske su izvršena 64 napada teških bombardera[xvi]. U ove napade nisu ubrojana dejstva lakih i srednjih bombardera, kao ni lovaca-bombardera izvršena nad Hrvatskom. Stoga je osnovano tvrditi da je broj napada na području NDH znatno veći od 459 samo u 1944. godini.

Drugi preneseni podatak, broj stradalih u vazdušnim napadima na Bihać, je neprovjeren i neargumentovan. Broj od 899 poginulih civila i dva vojnika i 132 ranjena isključivo civila[xvii] nije potkrijepljen građom ni iz jednog relevantnog istorijskog izvora. Za prvo bombardovanje od 2. aprila 1944. iz Dnevnog izvješća Ministarstva oružanih snaga NDH (MINORS) broj 94/44 prenesen je podatak o poginulih  2 domobrana, 27 njemaca, ranjenenih 7 domobrana i  50 njemaca, te 100 poginulih i 80 ranjenih civila[xviii]. Za bombardovanje 17. maja 1944. godine, koje je brojem žrtava bilo najteže bombardovanje Bihaća prenesena je procjena od 400 poginulih za koju ne daje izvor, te  podatak iz lista Nova Hrvatska od 23. maja o 424 mrtve osobe iz ovog bombardovanja[xix]. Ovaj broj nije potkrijepljen drugim izvorima ili zvaničnim dokumentima. Jedini izvor koji je naveden osim novina je dokument br. 532/44 od 18. maja iz fonda NDH Vojnog arhiva u Beogradu, za koji autor i adresat nisu navedeni, o 70 poginulih izvučenih iz ruševina i 30 ranjenih koji su zbrinuti u bolnici nakon bombardovanja. Iako je sasvim izvjesno da je autoru bio dostupan dokument Dnevno izvješće MINORS NDH broj 142/44 od 21. maja 1944[xx]. u kojem je dat podatak o 424 žrtve, te 19 poginulih, 26 ranjenih i 5 nestalih Njemaca on nije naveden kao izvor niti je iz njega prenesen podatak o broju stradalih njemačkih vojnika. S obzirom da su korištena Dnevna izvješća MINORS-a u govoru o ostalim bombardovanjima, nejasno je zašto nije iskorišten zvaničan dokument, već podatak iz štampe, pogotovo jer su za opis posljedica bombardovanja, poduzetih mjera u sanaciji štete i pomoći koja je pružena stradalim obilno korišteni drugi dokumenti. Među posljedicama bombardovanja 30. i 31. maja 1944. navodi 14 poginulih civila[xxi], a 2. juna 1944. 14 poginulih i 23 ranjena njemačka vojnika. Za bombardovanje 10. septembra 1944 navodi 1 poginulog[xxii], a za bombardovanja 24-26. februara 1945. samo da je bilo žrtava[xxiii]. Saberemo li brojeve žrtava u disertaciji preuzete iz arhivskih izvora dobijamo broj od ukupno 539 poginulih i 80 ranjenih civila, te 43 poginula i 80 ranjenih vojnika. Za 360 poginulih i 52 ranjena civila, što je 40% broja poginulih i 60% broja ranjenih iz uvodne tvrdnje u dijelu o bombardovanju nisu pruženi nikakvi izvori. U Kronološkom prilogu stradalih katolika (civila i vojnika) iz Matice umrlih Župe svetog Ante Padovanskog[xxiv] koji je dat kao prilog disertaciji samo za 27 stradalih su bombardovanja iz 1944. i 1945. godine navedena kao uzrok smrti. Za još četvero je bombardovanje kao uzrok smrti navedeno početkom 1943. godine, kada su Bihać bombardovale njemačka Luftwaffe i Zrakoplovstvo NDH. Za pripadnike drugih konfesija nisu navedeni podaci o stradalim. Za poginule i ranjene vojnike situacija je obrnuta jer je u izvorima potvrđeno 41 poginuli i 80 ranjenih više nego u početnoj tvrdnji, odnosno 60 poginulih, 106 ranjenih i 5 nestalih ako ubrojimo i njemačke vojnike stradale 17. maja 1944. U analizi žrtava bombardovanja broj stradalih njemačkih vojnika preuzet iz dokumenata vojnih i civilnih vlasti NDH treba biti razmatran sa velikim oprezom jer je veoma upitno koliko su detaljni i precizni podaci o njemačkim gubicima u dokumentima lokalnih vlasti, zapravo koliko su lokalne vlasti imale pristupa podacima o njemačkim planovima i gubicima, osim onoga što je moglo biti uočeno na terenu ili podataka u nalozima koje su dobile od njemačkih snaga.

Jedan od podataka koji također može biti smatran pogrešnim preuzet je iz neobjavljenih autobiografskih zapisa fra Bosiljka Ljevara o prvom nadlijetanju savezničkih aviona iznad Bihaća:

 „Sredinom kolovoza 1943. g. pojavile su se iznad Bihaća američke „zračne tvrđave“ i sve do svršetka rata gotovo svakodnevno nadlijetale ovo područje /.../“[xxv]

Saveznici su intenzivno počeli dejstvovati avijacijom iznad prostora Jugoslavije tek od oktobra 1943 godine. U avgustu Leteće tvrđave, što je ime bombardera B-17, a ujedno je bio sinonim za teške četveromotorne bombardere, nisu nikako mogli letjeti iznad Bihaća jer su tek nakon kapitulacije Italije u Drugom svjetskom ratu i prodorom Saveznika na prostor ravnica oko grada Foggia, krajem septembra i početkom oktobra 1943. godine uspostavljene baze iz kojih su saveznička vazduhoplovstva mogla dejstvovati iznad jugoistočne Evrope.

Ponegdje je priča o bombardovanju gotovo prozno obojena:

Nakon što su partizanske postrojbe napustile Veliku župu Krbava i Psat 28./29. siječnja 1943. g. i jer su se u Bihaću smjestile velike njemačke snage, kod domaćeg pučanstva sve više je rastao strah od mogućih savezničkih bombardiranja.“

O strahu stanovnika od bombardovanja informisano je u dokumentu Nedeljni izvještaj velike župe Krbava Psat broj taj.1213/43 od 19. novembra 1943. godine[xxvi], ali je informacija  u disertaciji pogrešno (ili zlonamjerno?) smještena u januar 1943. godine. Ipak u samom izvještaju se vidi da je strah od bombardovanja bio opravdan jer je je ukazano na razloge koji su Bihać učinili metom savezničkih bombardera. Najprije, kroz Bihać je vodilo svo snabdjevanje za Dalmaciju, do Bihaća prugom gdje su zalihe pretovarane na kamione i dalje transportovane cestom preko Donjeg Lapca, Gračaca i Knina za Split. Potom, u Bihaću je boravio veliki broj njemačkih vojnika, u prolazu ili je bio stacioniran, te je građen aerodrom, a njemačka vojska je rekvirirala veliki broj objekata za svoje potrebe. U ovom izvještaju se i eksplicitno navodi da „cijeli Bihać i okolica izgleda kao jedan veliki vojnički logor“. U poglavlju XV„Njemačke vojne postrojbe na području Velike župe i razvoj borbenih djelovanja u župi od 1943. do kraja 1944. godine“[xxvii] disertacije autor je naveo dijelove ovog ali i drugih dokumenata koji opisuju položaj Bihaća u kontekstu situacije na ratištu iz perspektive civilnih vlasti, ali ni na jednom mjestu nije ukazao na moguće strateške ili taktičke razloge vazdušnih napada izazvanih položajem Bihaća na opskrbnoj i komunikacijskoj ruti, već je implicirao terorističke.

Prvo bombardovanje o kojem piše izvršeno je 2. aprila 1944. godine i bilo je prvo savezničko bombardovanje grada u Drugom svjetskom ratu:

„Na katolički blagdan Cvjetnicu, 2. travnja 1944. g. savezničke snage su snažno bombardirale Bihać. U ovom bombardiranju najviše su korištene bombe težine 5 i 15 kilograma tako da je pričinjena materijalna šteta bila neznatna dok su ljudski gubitci bili veliki. Pri ovom bombardiranju Bihaća poginula su 2 domobrana i 27 njemačkih vojnika dok je među teško ranjenima bilo 7 domobrana i 50 njemačkih vojnika. Istovremeno je poginulo 100 civila dok ih je 80 bilo ranjeno. Među stradalim civilnim pučanstvom bili su i katolički vjernici iz bihaćkih naselja Kaline, Kralja i Vrkašića koji su se vraćali s mise svojim kućama. Oni su strojničkom vatrom iz zrakoplova ubijeni na putu kroz naselje Hatinac i Bakšaiš.[xxviii]

„Prilikom zračnog napada na Bihać 2. travnja 1944. g. sudarila su se dva angloamerička zrakoplova u zraku. Jedan je eksplodirao, a drugi izgorio. Posada drugog zrakoplova iskočila je padobranom pri čemu se spasilo 9 članova posade“.

 Ovo je bombardovanje izvršila 461. bombarderska grupa, 15. vazdušne armije USAAF avionima B-24 Liberator. Tačan je podatak da su se tom prilikom dva bombardera sudarila u zraku (Avion serijskog  broja 41-29336 iz 766. skvadrona kojim je komandovao poručnik Sidney Wilson[xxix] i avion serijskog  broja 42-52388 iz 767. skvadrona[xxx] kojim je komandovao poručnik William Zumsteg). O ovom bombardovanju nisu navedeni  U izvještaju 461. grupe stoji da je 35 aviona B-24 bacilo 55,8 tona[xxxi] rasprskavajućih bombi od 20 lbs (9,5kg) i da je meta bila željeznička stanica i da je 40-60% bombi pogodilo područje mete. To je bila prva borbena misija 461. bombarderske grupe[xxxii].

O drugom i najrazornijem bombardovanju kojim je pogođen Bihać 17. maja 1944. godine kaže:

„Najsnažnije bombardiranje grada Bihaća tijekom Drugog svjetskog rata dogodilo se 17. svibnja 1944. g. Tog dana oko 11.00 sati 36 savezničkih zrakoplova (tvrđava) bombama težine 250, 500 i 1000 kilograma bombardirali su samo središte Bihaća. Bombardiranjem je gotovo u potpunosti uništeno središte Bihaća te gradske četvrti Harmani i Nova četvrt. Potpuno je uništeno 50 zgrada, a oko 300 ih je bilo oštećeno[xxxiii].“

„Broj ubijenih civila se nije mogao odmah utvrditi jer su se mnoge stradale osobe nalazile zatrpane pod ruševinama. Župske vlasti su procijenile da je ukupan broj ubijenih bio oko 400 civila. Najveći broj ubijenih civila otkriven je u kući ućitelja Sulejmana Delića, gdje je do 18. svibnja 1944. g. iz ruševina kuća izvučeno 70 ubijenih osoba. Broj ranjenih također je bilo teško utvrditi. Odmah po prestanku bombardiranja u bihaćku bolnicu je bilo smješteno oko 30 ranjenih civila, a znatnom broju ranjenih civila zdravstvena pomoć je pružena po privatnim kućama.[xxxiv]

Zvanično su u ovom napadu prema Dnevnom izvješću MINORS broj 124/44 od 23. maja 1944[xxxv] poginula 424 stanovnika Bihaća, te je poginulo 19, ranjeno 26 i nestalo 5 Njemaca, ali podaci iz ovog izvora nisu prenjeti u disertaciji, već je autor iskoristio navod iz štampe pri čemu je izostavljen podatak o stradalim Njemcima:

„O razmjeru stradanja Bihaća tijekom bombardiranja 17. svibnja 1944. g. izvještavali su i tiskani mediji NDH. Tako je u listu „Nova Hrvatska“ 20. svibnja 1944. g. o bombardiranju Bihaća napisano: „U Bihaću, na koji su angloameriĉki zrakoplovi na dan 17. o. mj. izvršili teroristiĉki napadaj iz zraka, iskopano je do tada oko 250 mrtvih građana.“ Već 23. svibnja 1944. g. iste novine govoreći o bombardiranju Bihaća pišu: „Ispod ruševina u Bihaću izvučeno je do sada 424 mrtve osobe.[xxxvi]

Prema broju žrtava ovo zaista jeste bilo najteže bombardovanje Bihaća u Drugom svjetskom ratu, iako je bombardovanje koje je izvršeno 9 dana kasnije bilo teže u smislu tonaže bačenih bombi. U bombardovanju 17. maja je 31 bombarder B-17 Fortress iz sastava 2. bombarderske grupe USAAF bacio 84,4 tone (93 kratke tone) bombi od 1000 lbs (457 kg), u misiji kojoj je bio cilj njemačka komanda u Bihaću. Bombardovanje je izvršeno nakon dva naleta koji su bili neuspješni jer je grad bio prekiven oblacima gustine 9/10, a iznad okupiranih zemalja bilo je zabranjeno slijepo bombardovanje. U trećem naletu uočena je rupa u oblacima kroz koju je nanišanjeno ali rezultati nisu osmotreni[xxxvii]

U poglavlju „Njemačke vojne postrojbe na području Velike župe i razvoj borbenih djelovanja u župi od 1943. do kraja 1944. godine“ disertacije opširno je pisano o njemačkim dejstvima tokom operacije Rosselsprung poznate i kao Sedma neprijateljska ofanziva,  a naglašena je važnost Bihaća u njemačkom planu napada. U Bihaću je bila smještena komanda XV brdskog korpusa čije su jedinice izvodile ovu operaciju, iz njega su prema Bosanskom Petrovcu i Drvaru nastupali nemački 92. grenadirski motorizovani puk i 54. izviđački bataljon, te 1. domobranska pukovnija[xxxviii], dok su na bihaćkom aerodromu Ceravci bile stacionirane jedna izviđačka eskadrila iz vazduhoplovne grupe „Hrvatska“, te 13 eskadrila 151. divizije obrušavajućih bombardera Ju 87 Štuka[xxxix] koje su sudjelovale u ofanzivi. Iako je u poglavlju o bombardovanjima period intenzivnih savezničkih vazduhoplovnih dejstava na Bihać je jasno vremenski uokviren između 25. maja i 2. juna 1944. godine, autor je izbjegao da u operativno-taktičkom smislu ove napade dovede vezu sa samom operacijom. Za ovaj period u disertaciji su navedeni napadi koji su izvršeni 26., 28., 29., 30., 31. maja, 1. i 2. juna 1944. godine.

 „U bombardiranju Bihaća 26. svibnja 1944. g. pored velikih materijalnih razaranja bilo je dosta i stradalih među civilnim pučanstvom. Toga dana prvo je u ranim jutarnjim satima 6 - 7 lovaca bombardera zasulo Bihać bombama i strojničkom vatrom da bi u 10.18 sati 36 zrakoplova ponovno bombardiralo Bihać. Mete su im bile željezniĉka postaja i uzletište gdje su se u tom trenutku nalazile dvije njemaĉke eskadrile, odnosno 24 zrakoplova. Bombardiranjem je uništeno 6 njemačkih zrakoplova dok je protuzrakoplovna obrana Bihaća uspjela srušiti 2 saveznička zrakoplova. Novi napad je uslijedio oko 15.00 sati kad su Bihać napali bombarderi u pratnji lovaca. U ovom bombardiranju je bilo uništeno gotovo cijelo središte grada s predgrađem.“[xl]

Podaci o napadima 26. maja preuzeti su iz Dnevnog izvješća MINORS-a broj: 147/44 od 27. maja 1944. godne[xli]. U istom dokumentu je navedeno da su i 25. maja avioni uznemiravali Bihać cijeli dan mitraljeskom vatrom, ali taj podatak nije prenesen u disertaciji. Podatak iz ovog izvještaja da u bombardovanju od 26. maja „navodno nije velik broj žrtava“ također nije prenesen već je autor napisao da je bilo dosta stradalih među civilnim stanovništvom.

Dana 25. maja je najprije formacija od 4 lovca Spitfire Mk.V iz sastava 73. eskadrile RAF napala njemački konvoj od oko 100 vozila pored Bihaća, a potom je druga grupa iste eskadrile napala isti konvoj i aerodrom kod Bihaća iznad kojeg je oborila jedan avion, a na zemlji oštetila još tri[xlii]. Dvadeset šestog maja Bihać je napadnut 4 puta, a ne dva kako je navedeno. Najprije je 5 aviona Spitfire 73. eskadrile RAF bombardovalo i mitraljiralo aerodrom Ceravci[xliii], da bi odmah poslije njih aerodrom napalo 6 Spitfirea 253. eskadrile RAF. Nakon napada na aerodrom u kojima je ukupno uništeno 18 aviona na zemlji novi val od 6 aviona 253. eskadrile je napao konvoj vozila pored Bihaća, a potom u vazdušnim borbama oborio tri aviona[xliv]. U ovim napadima lovci-bombarderi nisu napadali grad, već isključivo aerodrom, a protivvazdušna odbrana je oborila 1 avion 73. eskadrile iznad aerodroma kojim je pilotirao major Chase, komandant eskadrile.  Posljednji tog dana je bio napad strateških bombardera 15. vazdušne armije USAAF u kojem su 36 aviona bacili 93,4 tone (103 kratke tone) bombi na taktičke mete u gradu.

Napad koji je u disertaciji naveden 28. maja nije spomenut ni u jednom dostupnom savezničkom dokumentu. Podatak je prenešen iz Hrvatskog lista br.123. od 28. maja prema kojem su „6-8 angloameričkih bombardera nadlijetali Bihać pucajući iz strojnica“. S druge strane u disertaciji nije spomenut napad koji je izvršen 27. maja kada je formacija od 4 Spitfirea 185. i 249. eskadrile RAF napala njemački konvoj u kojem je uništila dva vozila u okolini grada[xlv].

„29. svibnja 1944. g. oko 9.00 sati nekoliko skupina od po 18 zrakoplova bombardera ponovno je nadlijetalo Bihać, pri čemu su dvije skupine bacile bombe na grad. Istog dana oko 15.30 sati petnaest „dvorepnih“ zrakoplova bombardera napalo je Bihać u niskom letu, pri čemu su zapalili skladište benzina u okolici brda Debeljače.“[xlvi]

Ovog dana Bihać je napadnut tri puta, najprije je 456. bombarderska grupa USAAF u dva naleta bombardovala mjesta pokraj Bihaća u kojima su bili njemački logori, Zavalje sa 19 bombardera B-17 Fortress koji su bacili 27,8 tona(30,7 kratkih tona) bombi od 100 lbs (47kg)[xlvii] i Žegar sa 17 bombardera koji su bacili 34 tone (37,5 kratkih tona) istih bombi[xlviii]. Kasnije je 14 lovačka grupa USAAF mitraljirala saobraćaj na pravcu Livno-Bihać-Banja Luka sa 39 aviona P-38 Lightning „dvorepih“, te izvjestila o uništenju njemačkih vozila i vozova s gorivom kraj Bihaća[xlix].

Za napade od 30. i 31. maja je navedeno:

„Sljedeća bombardiranja Bihaća uslijedila su 30. i 31. svibnja 1944. g. kad su na grad bačene bombe manjeg kalibra. U ovim bombardiranjima uništeno je skladište streljiva dok je u bihaćkom prigradskom naselju Midžića mahali poginulo 9 osoba. Pet dječaka poginulo je u polju nedaleko od betonskog bunkera u Midžića mahali. U gradu je bilo i civilnih žrtava.“[l]

Nije precizirano od kojeg bombardovanja su poginuli žitelji Bihaća, ali 30. maja lovci 253. eskadrile RAF su nakon misije pratnje bombardera u bombardovanje sela Prekaja mitraljirali saobraćaj između Bihaća i Bosanskog Petrovca, te Bihaća i Sučevića[li]. Narednog dana, 31. maja je 253. eskadrila RAF dva puta u grupama od po 6 aviona napala saobraćaj i vozove u i pored Bihaća[lii], 73. eskadrila RAF saobraćaj u okolini Bihaća[liii], a 32. eskadrila saobraćaj od Bihaća prema Bosanskom Novom[liv]. U dostupnim savezničkim dokumentima nisu pronađeni podaci o bombardovanjima samog grada.

Za naredne napade u disertaciji su navedeni sljedeći podaci:

“Zračne napade angloameričke snage su izvršile i 1. lipnja 1944. g. u 11. 20 sati. Ovaj napad je trajao petnaest minuta, a meta napada bilo je naselje Žegar gdje je bio smješten vojni logor. Prema izvješću MINORS-a NDH od 2. lipnja 1944. g. angloameričke snage su nastavile s bombardiranjem Bihaća i njegove okolice. U ovom zračnom napadu zapaljen je jedan vlak s benzinom i skladište s pogonskim gorivom. Posljedice ovih bombardiranja bile su 14 ubijenih i 23 ranjena Nijemca, uništeno je 28 motornih vozila, zapaljen je jedan vlak koji je prevozio benzin i skladište s pogonskim gorivom. S druge strane, oboreno je 7 četveromotornih bombardera i zarobljeno 5 Amerikanaca.”[lv]

Na naselje Žegar 1. juna nije bilo napada i vjerovatno se radi o pogrešno prenesenom podatku ili podatku pogrešno unesenom u izvor, te je moguće da je zapravo rjieč o bombardovanju izvršenom 29. maja. Prvog juna je jedini napad na Bihać izvršila 253. eskadrila RAF sa 4 aviona koja je mitraljirala aerodrom i voz pored Bihaća[lvi], ali nije bilo napada četveromotornih bombardera. Bitno je naglasiti da u majskim napadima na Bihać nije oboren ni jedan četveromotorni avion. Također 2. juna u dostupnim savezničkim dokumentima nema zabilježenih napada na Bihać.

Pogrešni podaci izneseni za vazdušne napade između 30. maja i 2. juna očita su posljedica nekritičkog i površnog odnosa prema istorijskoj građi u ovom dijelu disertacije. Najprije za napade 30. i 31. maja kao izvor je navedeno Dnevno izvješće MINORS-a od 24. maja, broj 145/44[lvii] u kojem se navedeni napadi ne spominju. Druga stvar je što su u Dnevnim izvješćima MINORS-a iz kojih su uzeti podaci o bombardovanjima često objedinjeni podaci o dejstvima tokom prethodnih nekoliko dana. Također se moglo desiti da su neki podaci izostavljeni, odnosno da su isti podaci uvršteni u više uzastopnih izvještaja, najvjerovatnije kako su pristizali od nižih nivoa. Bez poređenja ovih sa drugim izvorima, neminovne su greške u identifikaciji i interpretaciji događaja. Gotovo sigurno je to razlog pogrešne interpretacije Dnevnog izvješća od 2. juna 1944. godine u kojem je bez datuma naveden podatak najvjerovatnije o napadu od 29. maja u kojem je zapaljeno skladište goriva, a onda i prenesen pod datumom samog izvještaja. Također je podatak o 7 oborenih bombardera paušalno prenesen jer drugi izvori ne potvrđuju ove gubitke.

Naredni napadi navedeni su 5., 8. i 9. juna, bez ikakvih detalja osim vremena napada:

„Zračni napadi angloameričkih snaga na Bihać izvedeni su 5. lipnja u 18.15 sati, zatim 8. lipnja u 7.15 sati kad su ciljevi bili naselja Žegar i Zavalje te 9. lipnja 1944. g. u 7.25 sati.“[lviii]

U izvoru koji je naveden u disertaciji, Dnevno izvješće MINORS-a broj 162/44[lix] ne spominju se napadi od 5. i 8. juna. Napad od 5. juna spominje Dnevno izvješće MINORS-a od 6. juna[lx] (broj je nečitljiv) također bez detalja. Za napad od 9. juna nije pronađen nikakav podatak u dostupnim izvorima bilo da se radi o dokumentma lokalnih vojnih ili civilnih vlasti ili savezničkih snaga. Prema savezničkim izvorima 5. juna 1944. nije bilo bombardovanja Bihaća, već je 12. eskadrila SAAF naoružana bombarderima B-26 Marauder sa 12 aviona bombardovala Cazin[lxi]. U dijelu disertacije u kojem se govori o bombardovanju Cazina navedeno je da su bombe pogodile ulicu Žegar, koja je vjerovatno pomiješana sa istoimenim bihaćkim naseljem što je dovelo do greške. S druge strane napad koji je izvršen na Bihać 6. juna se ne spominje u disertaciji. Tada je 253. eskadrila RAF je sa tri aviona mitraljirala aerodrom pored Bihaća. Za 8. jun nismo uspjeli pronaći ni jedan izvor koji navodi bombardovanje grada, dok su 9. juna 2 aviona 253 eskadrile mitraljirali i uništili dva kamiona u Zavalju pored Bihaća[lxii].

Kao i za jun, podaci o napadima u julu 1944. su dati paušalno, te nisu navedeni izvori iz kojih su preuzeti podaci o napadima, pa je nemoguće reći protiv kojih meta su pojedini napadi bili usmjeren:

„U srpnju 1944. g. bila su izvedena tri angloamerička zračna napada na Bihać i to 21. srpnja, 23. srpnja i 24. srpnja 1944. g.“[lxiii]

Prema savezničkim arhivama u julu je Bihać napadnut dva puta. Najprije je 21. jula 32. eskadrila RAF sa 3 aviona bombardovala drumski most u Bihaću koji je promašen, pa su pogođeni okolni objekti[lxiv], te je 23. jula 249. eskadrila sa 4 aviona bombardovala njemačke objekte u gradu[lxv]. Za 24. jul u dostupnim dokumentima nisu pronađeni podaci o dejstvima nad Bihaćem.

Za avgust 1944. godine nabrojana su ponovo tri napada 3., 25. i 30. avgusta, ali je samo za napad od 25. avgusta naveden izvor.

„/.../kao i tijekom kolovoza 1944. g. i to 3. kolovoza, 25. kolovoza i 30. kolovoza 1944. g. Osim naseljenog dijela grada, meta ovih napada bila je željeznička postaja na kojoj su bila pogođena oba kolodvora, ali ljudskih žrtava nije bilo.“[lxvi]

  1. avgusta 1944, Bihać je bombardovala 13. eskadrila Grčkog kraljevskog ratnog vazduhoplovstva (RHAF), koja je letjela pod operativnom komandom RAF, formacijom od 6 lakih bombardera Ventura kojoj je bio zadatak bombardovanje njemačkih objekata u gradu[lxvii]. Za 25. august nisu pronađeni izvori u kojima se spominju vazdušni napadi na Bihać, ali je 26. avgusta grupa od 5 aviona Spitfire 249. eskadrile RAF bombardovala željezničku stanicu na koju je bacila 6 bombi[lxviii]. Ni 30. avgusta nije bilo napada, već je 31. avgusta grupa od 6 bombardera Ventura iz sastava 25. eskadrile Južnoafričkog vazduhoplovstva (SAAF) bombardovala most u Bihaću koji je promašila za oko 200 metara, te su bombe pale u centar grada[lxix].

U mjesecu septembru je naveden jedan napad 10. septembra u kojem je izazvana neznatna šteta i jedna osoba je poginula[lxx]. To je bio napad 6 bombardera Ventura iz 13. eskadrile RHAF usmjeren na drumski most koji je promašen za oko 50 metara južno[lxxi].

Za naredne vazdušne napade navedeno je da su izvršeni 18., 20. i 21. novembra ali bez ikakvih detalja o njima[lxxii]. Kao izvor je korištena Matična knjiga umrlih župe svetog Ante Padovanskog u kojoj je zabilježeno da su u navedene dane tri osobe poginule u bombardovanjima, a pri tome nije uzeto u obzir da se moglo raditi o osobama koje su podlegle od rana zadobijenih u ranijim napadima. U novembru 1944. godine, prema savezničkim izvorima, izvršena su tri napada i to 11. novembra 1944. godine kada je 1435. eskadrila RAF je u borbenoj patroli 2 aviona mitraljirala vozila u predgrađu Bihaća[lxxiii], 19. novembra kada je napadnut njemački logor u naselju Žegar grupom od 6 aviona Beaufighter Mk.X 39. eskadrile RAF[lxxiv], i još jedan istog dana u kojem je 19. eskadrila SAAF sa 4 aviona Beaufighter Mk.X napala saobraćaj u okolini Bihaća[lxxv]. Za napade navedene u disertaciji nisu pronađeni izvori koji ih potvrđuju.

Za 1945. godinu u disertaciji je navedeno 6 napada iz vazduha na Bihać. Četiri u februaru i 2 u martu:

„Zračni napadi angloameričkih snaga na Bihać nastavljeni su i tijekom 1945. g. Već 9. veljače 1945. g. 9 angloameričkih lovaca je napalo novu željezniĉku postaju u Bihaću. Nekoliko dana kasnije, 13. veljače 1945. g. Bihać su ponovno napali angloamerički zrakoplovi u četiri vala pri čemu su bombardirali istočni dio grada i željezničku postaju.  Novi napadi uslijedili su 24. i 26. veljače 1945. g. kad je napadnuto središte Bihaća. U ovim napadima bilo je i ljudskih žrtava.“

Za napade 24. i 26. februara kao izvor je dato Dnevno izvješće MINORS-a br. 54/45 od 25. i 26. februara 1945. Takav dokument ne postoji, jer je izvještaj broj 54/56 od 23. februara, a izvještaji od 25. i 26. februara, u kojima se spominje samo napad od 24. februara, evidentirani su pod brojevima 56/45 i 57/45. Napad koji je naveden 26. februara ne spominje se ni u jednom izvoru.

Na dan 9. februara 12 bombardera Baltimore iz sastava 28. i 132. storma (eskadrila) Italijanskog savezničkog ratnog vazduhoplovstva bombardovalo je željezničku stanicu[lxxvi]. Naredni napad 13. februara je izvršila grupa od 11 bombardera B-26 Marauder 39. eskadrile RAF  kojoj je meta ponovo bila željeznička stanica[lxxvii].  Kako je napad 39. eskadrile izvođen u formacijama od po 3 (jedan avion nije poletio zbog kvara), otud najvjerovatnije i podatak da je napad izvršen u 4 vala. Istog dana je 253. skvadron izvršio napad na saobraćaj u naselju Blatuša[lxxviii]. Dana 21. februara 351. eskadrila RAF (2. eskadrila NOVJ) je raketirala položaje u Zavalju[lxxix]. Ovaj napad nije naveden u disertaciji. Željezničku stanicu je ponovo 24. februara napalo 6 bombardera B-26 Marauder 25. eskadrile SAAF[lxxx] i 19 bombardera Baltimore iz talijanskih 28. i 132. eskadrila ICAF[lxxxi]. 27. februara 4 aviona Hurricane Mk.IV RP 351. eskadrile RAF  raketiralo je saobraćaj oko Bihaća[lxxxii]. Za 26. februar nisu pronađeni izvori koji potvrđuju napade.

Vrana

Fotografija napada na željezničku stanicu u Bihaću napravljena iz jednog od bombardera B-26 Marauder 25. eskadrile Južnoafričkog ratnog vazduhoplovstva (SAAF) 24. februara 1945. godne.

 Izvor: 25. Squadron SAAF Summary Report: February 1945.

Posljednji napadi na Bihać navedeni su u martu, ali ni za njih nisu dati detalji, nit su navedeni izvori:

„Tijekom ožujka 1945. g. Bihać je bombardiran još dva puta, 19. i 22. ožujka 1945. g.“[lxxxiii]

  1. marta 39. eskadrila RAF[lxxxiv], 25. eskadrila SAAF[lxxxv], na srednjim bombarderima Marauder Mk. IV, 31. i 128 grupa ICAF[lxxxvi], na lakim bombarderima Baltimore Mk.III, te 4. grupa ICAF na avionima P-39 Airacobra[lxxxvii] izvršili su zadatke bombardovanja utvrđenih položaja oko Bihaća u okviru podrške Senjsko-ličkoj operaciji NOVJ i borbama za oslobođenje Bihaća. 21. marta 6. eskadrila RAF sa 4 aviona Hurricane Mk.IVRP raketirala je njemačke položaje i komandu XV brdskog korpusa Wehrmachta na Žegaru[lxxxviii], a 22. marta 351. eskadrila raketirala je položaje u Pokoju i Žegaru[lxxxix], dok su isti dan Spitfirei ICAF bombardovali položaje oko grada[xc]. 23. marta izvršena su tri napada, 73. eskadrila RAF mitraljirala je vozove u Bihaću[xci], 253. eskadrila bombardovala skladišta[xcii], a 351. eskadrila je raketirala trupe u naseljima Vinica i Založje[xciii].  26. marta 351. eskadrila raketira trupe u Bihaću[xciv], a Spitfirei ICAF napadali su saobraćaj oko Bihaća[xcv]. Sva dejstva su izvršena kao podrška jedinicama 4. Jugoslovenske armije u borbama za konačno oslobođenje Jugoslavije.

U aprilu nije bilo napada na sam grad jer je već bio oslobođen, niti su navedeni u disertaciji,  ali 1. aprila je 352. eskadrila napala utvrđene položaje kod Brekovice[xcvi] sa 4 aviona koja su bacila 8 bombi, a 9. aprila je 351. eskadrila napala tenkove u naselju Bugar[xcvii].

U disertaciji je spomenuto i jedno bombardovanje Cazina 5. juna 1944. godine o kojem smo u ovoj analizi već govorili. Pored toga na području Velike župe Krbava i Psat vazduhoplovnim snagama su napadani i Bosanska Krupa koja je 29. maja 1944. godine pretrpila mnogo teže bombardovanje nego Bihać istog dana. Samo mostovi na području tadašnje Velike župe tokom 1945 godine pretrpili su značajne napade;  6 puta u  Bosanskom Novom, 7 puta u Bosanskoj Krupi, 10 puta u Bosanskoj Otoci. Na stari grad Ostrožac kod Cazina izvršeno je najmanje 6 napada i tako dalje. Za sam Bihać i okolinu identifikovano je 14 napada više nego u disertaciji[xcviii]. Ti napadi nisu spomenuti iako je izvjesno da je autor imao pristup izvorima u kojima se nalaze podaci o barem nekim od njih.

Nakon kratke hronologije vazdušnih napada na Bihać, u kojoj nivo detalja varira od pukog navođenja datuma, do izdašnog opisa posljedica i mjera poduzetih za njihovu sanaciju, za ukupno 31 pobrojani napad u disertaciji je zaključeno:

„Na meti svih zračnih napada angloameričkih snaga na Veliku župu Krbava i Psat bile su glavne prometnice, posebno one na pravcima Bihać – Ostrožac, Bihać – Bosanska Krupa te Bihać – Zavalje – Skočaj i dalje prema Donjem Lapcu. Angloameričke snage su tijekom Drugog svjetskog rata bombardirale grad Bihać preko pedeset puta pa je Bihać pored Zadra i Broda bio najrazrušeniji grad u NDH.“[xcix]

Vrana 2

 

Fotografija bombardovanja na Bosanske Krupe napravljena iz jednog od bombardera B-24 Liberator 455. bombarderske grupe Američkog armijskog ratnog vazduhoplovstva (USAAF) 29. maja 1944. godne.

 Izvor: 455. Group Mission #52 Camera Report.

U ovoj analizi jasno su navedeni ciljevi koje je savezničko vazduhoplovstvo napadalo na području Bihaća. To nisu bile samo saobraćajnice, već primarno, željeznica, aerodrom, njemački garnizon, mostovi i drumski saobraćaj. Bihać nije napadnut iz vazduha preko 50 puta, jer je sam autor naveo 31 napad od kojih solidan broj nije izvršen ili nije pravilno hronološki identifikovan. U ovoj analizi iz dostupnih savezničkih dokumenata identifikovano je 47 napada na mete u samom gradu i njegovoj okolini, no moguće je da su pojedine izvršile dvije jedinice, te je broj napada manji ali jednakim brojem aviona. Od toga su 5 napadi teškim bombrderima, 10 napadi srednjim i lakim bombarderima, a 32 lovcima-bombarderima. Da je Bihać pored Zadra i Broda bio najrazrušeniji grad u NDH je veoma slobodna i neutemeljena pretpostavka. Prema količini bombi koje su bačene i izazvanoj šteti možemo polemisati da je Sarajevo pretrpilo mnogo veća razaranja, no da bi stepen razaranja bio utvrđen, a pogotovo uspoređen sa drugim bombardovanim gradovima potrebna je mnogo dublja analiza koja bi morala obuhvatiti podatke o uništenim i oštećenim objektima i infrastrukturi na gradskom i prigradskom području, te socijalne i humanitarne posljedice bombardovanja. Kako to nije urađeno za sva, već samo za bombardovanje od  17. maja 1944. godine i to djelimično, ovu tvrdnju možemo okarakterisati kao autorovu slobodnu interpretaciju.

Kao izvori u dijelu disertacije o kojem govorimo najviše je korištena građa dostupna u Vojnom arhivu u Beogradu, Matičnoj knjizi umrlih župe sv. Ante Padovanskog u Bihaću i građa objavljena knjigama Zbornika dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu jugoslovenskih naroda Vojnoistorijskog instituta iz Beograda. U istraživanju vazdušnih napada nije iskorišten ni jedan podatak iz dokumenata koji se odnose na akcije savezničkih vazduhoplovstava dostupnih putem online kataloga arhive američke Agencije za istorijska istraživanja vazdušnih snaga (AFHRA) i britanskog Nacionalnog arhiva, iako oni daju najpotpunije informacije o uloženom ratnom naporu, ciljevima i gubicima. Također ni iskorišteni podaci nisu razdvajani prema izvorima iz kojih su izvučeni, pa je jednaka težina data zvaničnim dokumentima, štampi i memoarskim zapisima što je u konačnici dovelo do proizvoljnih sumarnih podataka. Nije cilj ove analize iznošenje procjena, ali u disertaciji iznešen broj civilnih žrtava bombardovanja Bihaća Iako može biti pretjeran za solidnu trećinu.

Iako se disertacija bavi teritorijalnom upravnom jedinicom čije je upravno sjedište bilo u Bihaću, a dio o kojem govorimo vazdušnim napadima na Bihać, namjere i ciljevi savezničkih vazduhoplovstava nisu propitane. Položaj koji je Bihać imao na jugoslovenskom ratištu i ratna zbivanja poprilično su detaljno opisani, ali ni nigdje nisu dovedeni u vezu sa vazdušnim napadima. S druge strane, iako su njemački vazdušni napadi tek uzgredno spomenuti, naglašeno je da su izvršeni u okviru vojne operacije „Weiss“[c] kojoj je pak posvećeno cijelo poglavlje[ci]. Pored toga što su prva dva bombardovanja Bihaća izvršena strateškim vazdušnim snagama, te je, u jednom dijelu disertacije, ukazano na položaj i značaj grada na liniji snabdjevanja između doline rijeke Save i obale Jadranskog mora, to ni na jednom mjestu nije spomenuto u kontekstu Mediteranskog vojišta, te Balkanskog poluostrva kao njegovog istočnog krila. I razlozi koji su doveli do velikog broja civilnih žrtava su površno i jednostrano svedeni na „izlaganje pučanstva velikom stradanju“ umjesto da su analizirani u smislu primjene proporcionalne sile, taktike napada, operativno-tehničkih mogućnosti i ostvarene preciznosti. Fokus je stavljen na posljedice jednog vazdušnog napada, koji je izazvao najveće žrtve, i mjere koje je državna uprava poduzela kako bi ih ublažila.

Zbog navedenog XVI poglavlje „Savezničko bombardiranje Bihaća i Cazina“ iz doktorske disertacije Franje Jurića „Glavne značajke uprave Nezavisne Države Hrvatske u Velikoj župi Krbavi Psatu sa sjedištem u Bihaću“ obiluje netačnim podacima, poluistinama i neistinama, te daje pogrešnu sliku o vazdušnim napadima na Bihać 1944. i 1945. godine. Možemo tvrditi da se radi o neznanju ili površnosti, ali također i da je ovdje na djelu selekcija građe napravljena kako bi bile potvrđene uvodne tvrdnje poglavlja, a ne istražena istorijska zbivanja. A to je metodološka odlika teškog oblika ideološki ukorijenjenog istorijskog revizionizma.

 

[i] Stanković, Đorđe, „Revizionisti“ i savezničko bombardovanje Beograda 1944. godine, Vojnoistorijski glasnik 1-2/2006, Institut za strategijska istraživanja, Beograd.

[ii] Jurić, Franjo, Glavne značajke uprave Nezavisne Države Hrvatske u Velikoj župi Krbavi Psatu sa sjedištem u Bihaću, doktorska disertacija, Odsjek za hrvatske studije Univerziteta u Zagrebu, 2019,

[iii] Ibid., 209.

[iv] Ibid.

[v] 455. Bombardment Group, Field Order No. 57, https://455th.org/Missions/May%201944/PDFs/May%2029.pdf (pristupljeno 30.07.2022.)

[vi] National Archives, 12. squadron SAAF, Summary of Events: 1944, sig. AIR27-173.

[vii] Mahoney, Kevin A., Fifteenth Air Force Against the Axis, 2013, Ther Scarecrow Press inc., Plymuth, Toronto, 127.

[viii]Ibid., 414.

[ix] Air Force History Research Agency (AFHRA), Balkan Air Force Narrative History, rolna: A6018.

[x] Davis, Richard, , Bombing the European Axis Powers-A Historical Digest of the Combined Bomber Offensive 1939–1945, 2006, Air University Press, Maxwell Air Force Base Alabama, 448-464.

[xi] Karakaš Obradov, Marica, Angloamerička bombardiranja Hrvatske u Drugom svjetskom ratu: saveznički zračni napadi na Nezavisnu Državu Hrvatsku 1943-1945, 2008, Hrvatski institut za povijest, Zagreb.

[xii] Jurić, 209.

[xiii] Ibid.

[xiv] Davis, CD-ROM.

[xv] Podaci su sintetizovani iz dostupnih mjesečnih izvještaja, operativnih evidencija, ratnih dnevnika i drugih dostupnih dokumenata savezničkih vazduhoplovnih jedinica iz fondova Agencije za istorijska istraživanja vazduhoplovnih snaga u Sjedinjenim američkim državama (AFHRA) i britanske Nacionalne arhive u Richmondu.

[xvi] Davis, CD-ROM.

[xvii] Jurić, 209.

[xviii] Jurić, 210.

[xix] Jurić, 211.

[xx] Dnevno izvješće Ia Operativnog odjela Ministarstva oružanih snaga broj 142/44 od 21.05.1944., Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu jugoslovenskih naroda, tom V, knjiga 27,  1958, Vojnoistorijski institut, Beograd.

[xxi] Jurić, 213.

[xxii] Jurić, 214.

[xxiii] Ibid.

[xxiv] Jurić, 282-295.

[xxv] Jurić, 209.

[xxvi] Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu jugoslovenskih naroda, tom IV, knjiga 19, 1959, Vojnoistorijski institut, Beograd.

[xxvii] Jurić, 199-208.

[xxviii] Jurić, 210.

[xxix] Missing Air Crew Report 4087, https://461st.org/Aircraft/Originals/PDFs/MACR%204087.pdf (pristupljeno 29.07.2022.)

[xxx] Missing Air Crew Report 4086, https://461st.org/Aircraft/Originals/PDFs/MACR%204086.pdf (pristupljeno 29.07.2022.)

[xxxi] Količina je ovdje data u metričkim tonama, a u izvoru u kratkim tonama i iznosi 61,5 kratkih tona.

[xxxii] Mission #1, https://461st.org/Missions/April1944.htm (pristupljeno 29.07.2022.)

[xxxiii] Jurić, 210.

[xxxiv] Jurić, 211.

[xxxv] Dnevno izvješće Ia Operativnog odjela Ministarstva oružanih snaga broj 142/44 od 21.05.1944., Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu jugoslovenskih naroda, tom V, knjiga 27,  1958, Vojnoistorijski institut, Beograd.

[xxxvi] Jurić, 212.

[xxxvii] Richard, Charles, The Second was first, Maverick Publications, 1999, Bend, Oregon.

[xxxviii] Zapovijest divizije 7. SS divizije „Prinz Eugen“ broj 273/44, strogo povjerljivo od 23.5.1944. Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu jugoslovenskih naroda, tom IV, knjiga 19, 1959, Vojnoistorijski institut, Beograd.

[xxxix] Odić, Slavko, Desant na Drvar, Vojnoistorijski institut, 1981, Beograd, 22.

[xl] Jurić, 213.

[xli] Dnevno izvješće Ia Operativnog odjela Ministarstva oružanih snaga broj 147/44 od 27.05.1944. Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu jugoslovenskih naroda, tom IV, knjiga 19, 1959, Vojnoistorijski institut, Beograd.

[xlii] National Archives, 73. squadron Summary Report: May 1944, , sig. AIR27-634-9.

[xliii] Ibid.

[xliv] National Archives, 253. squadron Summary Report: May 1944, sig. AIR27-1512-9.

[xlv] National Archives, 249. squadron Summary Report: May 1944, , sig. AIR27-1499-9.

[xlvi] Jurić, 213.

[xlvii] AFHRA, Bombing plot, rolna: A6459, okvir 167.

[xlviii] AFHRA, Briefing sheet, rolna: A6459, okvir 191.

[xlix] AFHRA, 14th Fighter Group War Diary, rolna: B00079, okvir 1286.

[l] Jurić, 213.

[li] National Archives, 253. squadron Summary Report: May 1944, sig. AIR27-1512-9.

[lii] Ibid.

[liii] National Archives, 73. squadron Summary Report: May 1944, , sig. AIR27-634-9.

[liv] National Archives, 32. squadron Summary Report: May 1944, , sig. AIR27-363-9.

[lv] Jurić, 213.

[lvi] National Archives, 253. squadron Summary Report: June 1944, sig. AIR27-1512-11.

[lvii] Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu jugoslovenskih naroda, tom V, knjiga 27, 1958, Vojnoistorijski institut, Beograd.

[lviii] Jurić, 214.

[lix] Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu jugoslovenskih naroda, tom IV, knjiga 26, 1958, Vojnoistorijski institut, Beograd.

[lx] Ibid.

[lxi] National Archives, 12. squadron SAAF Appendices, sig. AIR27-173-2.

[lxii] National Archives, 253. squadron Summary Report: June 1944, sig. AIR27-1512-11.

[lxiii] Jurić, 214.

[lxiv] National Archives, 32. squadron Summary Report: July 1944, sig. AIR27-363-13.

[lxv] National Archives, 249. squadron Summary Report: July 1944, sig. AIR27-1499-13.

[lxvi] Jurić, 214.

[lxvii] National Archives, 13. squadron RHAF Summary Report: August 1944, sig. AIR27-1512-11.

[lxviii] National Archives, 249. squadron Summary Report: August 1944, sig. AIR27-1499-15.

[lxix] National Archives, 25. squadron SAAF Record of Events: August 1944, sig. AIR27-314-2.

[lxx] Jurić, 214.

[lxxi] National Archives, 13. squadron RHAF Summary Report: September 1944, sig. AIR27-1512-13.

[lxxii] Jurić, 214.

[lxxiii] National Archives, 1435. squadron Summary Report: August 1944, sig. AIR27-2343-21.

[lxxiv] National Archives, 39. squadron Summary Report: August 1944, sig. AIR27-408-17.

[lxxv] National Archives, 19. squadron SAAF Record of Events: August 1944, sig. AIR27-255-5.

[lxxvi] AFHRA, Balkan Air Force Weekly Summary 34-Apendix A, rolna: A6018, okvir 633.

[lxxvii] National Archives, 39. squadron Summary Report: February 1945, sig. AIR27-408-27.

[lxxviii] National Archives, 253. squadron Summary Report: February 1945, sig. AIR27-1512-27.

[lxxix] National Archives, 351. squadron Summary Report: February 1945, sig. AIR27-1747-9.

[lxxx] The National Archives, 25. Squadron SAAF Summary Report: February 1945, sig.  AIR27/315/2.

[lxxxi] AFHRA, Balkan Air Force Weekly Summary 31-Apendix A, rolna: A6018, okvir 590-594.

[lxxxii] National Archives, 351. squadron Summary Report: February 1945, sig. AIR27-1747-9.

[lxxxiii] Jurić, 214.

[lxxxiv] The National Archives, 39. squadron RAF Operations Record Books, sig. AIR27/408/29.

[lxxxv] The National Archives, 25. squadron SAAF: Operations Record Books, sig. AIR27/315/3.

[lxxxvi] AFHRA, Balkan Air Force Weekly Summary 37-Apendix A, rolna: A6018, okvir 659.

[lxxxvii] Ibid.

[lxxxviii] National Archives, 6. squadron Summary Report: March 1945, sig. AIR27-77-25.

[lxxxix] National Archives, 351. squadron Summary Report: March 1945, sig. AIR27-1747-11.

[xc] AFHRA, Balkan Air Force Weekly Summary 37-Apendix A, rolna: A6018, okvir 659.

[xci] National Archives, 73. squadron Summary Report: March 1945, sig. AIR27-635-5.

[xcii] National Archives, 253. squadron Summary Report: March 1945, sig. AIR27-2512-29.

[xciii] National Archives, 351. squadron Summary Report: March 1945, sig. AIR27-1747-11

[xciv] Ibid.

[xcv] AFHRA, Balkan Air Force Weekly Summary 37-Apendix A, rolna: A6018, okvir 659.

[xcvi] National Archives, 352. squadron Summary Report: April 1945, sig. AIR27-1748-15.

[xcvii] National Archives, 351. squadron Summary Report: April 1945, sig. AIR27-1747-13.

[xcviii] Podaci o ovm napadima su prikupljeni iz dostupnih dokumenata savezničkih arhiva.

[xcix] Jurić, 215.

[c] Ibid.

[ci] Jurić, 173-178.

Explosive Ordnance Knowledge HUB

Our Contact

 Colorado Springs, Colorado

Disclaimer

The information contained in this site is provided for informational purposes only, and should not be construed as legal advice on any subject matter.  Articles shared on this platform are the opinions of the author.  Publication of products or policy on EOK HUB does not imply endorsement by EOK HUB, rather demonstrates that the discussion could be of interest to the EO community at large.  You should not act or refrain from acting on the basis of any content included in this site without seeking legal or other professional advice.

Don't have an account yet? Register Now!

Sign in to your account

X

Right Click

No right click